Vađenje soli u bolivijskoj velikoj bijeloj pustinji

Svjetlo je nemilosrdno, a zrak je rijedak. U najvećoj slanoj pustinji na svijetu, iskušavaju se granice čovjeka i stroja. Vozač Dario Machaca Colque ovdje radi već više od 30 godina.

Salar de Uyuni, Bolivija.

Iz pustinje Salar de Uyuni u Boliviji svake se godine izvadi oko 25.000 tona soli.

Dario Machaca Colque.

Vozač Dario Machaca Colque radi u slanoj pustinji već više od 30 godina.

Prve jutarnje zrake sunca počinju se probijati kroz planinske vrhove koji okružuju slanu pustinju. Vjetar dobiva na brzini dok puše beskrajnim prostranstvom, a oštar hladan zrak grize za obraze. Kod pridošlica, rijedak zrak izaziva blagu glavobolju.

„Počeo sam voziti kamione Volvo kada mi je bilo 14 godina i nikada nisam koristio druge kamione“, kaže Dario Machaca Colque dok se penje u kabinu svojeg Volva FH16 parkiranog pred njegovom kućom u gradiću Colchani. 

Salar de Uyuni ili Salar de Tunupa, kako ga zovu lokalni Indijanci, nalazi se u provinciji Potosi u zapadnoj Boliviji. Najveća slana pustinja na svijetu pokriva područje veličine Los Angelesa i proteže se na 10.583 kvadratna kilometara gusto zbijene soli.
 
Danas će Dario utovariti i prevesti sol koja se vadi iz slane pustinje. Prije kretanja uzima radnike koji će mu danas pomagati pri utovaru. Pred njima je naporan dan. Na veliku prikolicu utovarit će se 25 tona soli – ručno, pomoću jednostavnih lopata. Zato se Dario pobrinuo da za svoje pomagače ponese ručak i pića.

„Ovo su Edgar i njegov brat Ivan, oni su također iz ovog grada. Ovdje svatko svakog zna”, kaže Dario dok se približavaju dva radnika.

Edgar i Ivan penju se na teretnu platformu prikolice gdje već sjedi njihov otac Paulino, koji također radi na utovarima. 

Nakon svakog drugog putovanja u slanu pustinju, pažljivo peremo kamione vodom. Zatim ih prskamo uljem i mašću kako bismo ih zaštitili tijekom sljedećih vožnji.

Dario Machaca Colque

vozač kamiona

Utovarivači u stražnjem dijelu kamiona.

Dario Machaca Colque na svakom zadatku treba pomoć male ekipe utovarivača.

Prije 40.000 godina čitavo ovo područje bilo je prapovijesno jezero, a kad se voda povukla, ostavila je iza sebe slanu pustinju. Sol škripi pod kotačima dok kamion kreće na ogroman plato gdje radi velike osmerokutne oblike. Svi tragovi ceste nestaju u bijelom bespuću i Dario se orijentira pomoću udaljenih planina koje mu služe kao referentne točke. Njegovo poznavanje lokalnog područja izuzetno je.

„Površina se zapravo sastoji od dva sloja stlačene soli, gornjeg i donjeg. Između njih se nalazi sloj blata. Vožnja po soli nije opasna, ali ako skrenete s redovite rute, možete upasti u nevolju. Površina je na nekim mjestima mekša pa kamion može zaglaviti duboko u soli.“

Sunce se penje preko horizonta, a njegove zrake odbijaju se od bijelog tla, što znači da je nošenje sunčanih naočala vrlo bitno. Darijeve žuljevite ruke i bore oko očiju svjedoče o životu ispunjenom napornim radom u stalnoj borbi protiv nemilosrdnog svjetla. Slana pustinja Darijevo je radno mjesto već više od 30 godina.

„Međutim, ljudi koji ovdje žive, snažni su i zdravi. Sol je dobra za artritis i bolove u zglobovima”, objašnjava Dario s osmjehom.

Tijekom godina Dario je imao nekoliko kamiona Volvo. Danas ima dva Volva FH16 sa 610 KS iz 2006. Sam je uvezao kamione iz Europe. Na Darijevom kamionu još uvijek možete vidjeti naljepnice od prijašnjeg vlasnika, logističke tvrtke DFDS iz Njemačke.

„Tijekom sljedeće godine planiram kupiti još jedan kamion Volvo, iz 2008. Uvest ću ga iz Švedske.” 

Vožnja preko slane pustinje.
Utovar soli lopatama.

Sol se mora utovariti ručno, običnim lopatama.

Dario i 23 druga vozača članovi su “Udruge 11. srpanj”, udruženja vozača koje se bavi domaćim i inozemnim transportima u ovom području. Ceste oko slane pustinje loše su i udaljenosti su velike. Upravo se zato slana pustinja koristi kao koridor na putu za pokrajinu Oruro na sjeveru, Cochabamba na sjeveroistoku i susjednu državu Čile na zapadu.

Kao članovi zadruge vozači imaju svoje vlastite kamione, ali dijele administraciju. Troškovi i dobit dijele se između članova.

Za Darija i njegove kolege Volvo je očigledan izbor – 20 od 23 vozila u zadruzi kamioni su Volvo.

„Ovdje je zimi vrlo hladno i neki drugi kamioni se jednostavno neće pokrenuti. Ceste oko slane pustinje u vrlo su lošem stanju. Drugi kamioni toliko se tresu da se počinju raspadati i curiti, motori više ne rade glatko. To se s Volvom ne događa. Ovi su robusni i mogu izdržati te teške uvjete.“

Budući da sol ubrzava koroziju, radovi vrlo nepovoljno utječu na kamione. Dario objašnjava da su potrebni brojni radovi održavanja:

„Nakon svakog drugog putovanja u slanu pustinju pažljivo peremo kamione vodom. Zatim ih prskamo uljem i mašću kako bismo ih zaštitili tijekom sljedećih putovanja.“

Svake se godine otprilike 25.000 tona soli vadi iz pustinje Salar de Uyuni. Postupak vađenja je jednostavan, ali posao nije nimalo lak. Vlažna sol ručno se skuplja u hrpe kako bi se preko noći osušila prije utovara.

U ovom području sol je dovoljno tvrda tako da nema problema s vožnjom teških kamiona, ali tamo dalje je mekša.... pa kamioni mogu zaglibiti u soli.

Dario Machaca Colque

vozač kamiona

Odjednom, beskrajnu bjelinu razbijaju siluete u daljini. Nakon nekog vremena hrpe soli u obliku piramide postaju izraženije. Dario zaustavlja kamion, izlazi i objašnjava Edgaru, Ivanu i Paulinu kako će se posao odvijati. Prve tri hrpe soli treba utovariti na jednu stranu teretne platforme prikolice, zatim se kamion okreće i na drugu stranu se tovare tri dodatne hrpe. 
 

Utovar soli u kamion.

Salar de Uyuni pokriva otprilike područje veličine Los Angelesa i proteže se na 10.583 kvadratna kilometara gusto zbijene soli. Kada je potpuno natovaren, Dariov kamion može prevesti 25 tona soli.

„Važno je tovariti s obiju strana kako ne bi bilo neravnoteže“, objašnjava Dario.

Pokazuje u daljinu.

„U ovom području sol je dovoljno tvrda tako da nema problema s vožnjom teških kamiona, ali tamo dalje je mekša pa kamioni mogu zaglibiti u soli. Tamo kamioni mogu potonuti u sol.“

Slana pustinja sada je suha, ali tijekom kišne sezone u ljetnim mjesecima, obližnje jezero Popoo poplavljuje i prekriva pustinju slojem vode. Na nekim mjestima dubina je i do jednog metra.

„Upravo zato prije kiše stvaramo zalihu soli u Colchani i odatle je utovarujemo. Ni mi ni proizvođači ne radimo u pustinji tijekom kišne sezone.“

Paulino, Edgar i Ivan ubacuju posljednjih nekoliko lopata soli na platformu prikolice. Posao je trajao nešto manje od tri sata. Nakon toga vraćaju se u Colchani jednim od brojnih autobusa koji prevoze turiste u ovom području.

Prije povratka Darija i njegov kamion zahvaća pješčana oluja. Vjetar nadire iz obližnjih kamenih pustinja i podiže smeđe pješčane oblake na obzoru. Fina prašina pada na slanu pustinju.

Dario sjedi u kabini i čeka da se oluja smiri.

„Obično ne traje duže od sata, zatim se ispuše“, objašnjava Dario. Uključuje radio i sluša kako spiker odrješitim glasom čita sažetak lokalnih događanja.

U pravu je, oluja prolazi i prijeteći oblaci u daljini povlače se iz slane pustinje te Dario pokreće motor.
 

Videozapis s Lofota.

Volvo je kamion koji se uglavnom odabire za rad u slanim pustinjama, budući da u lokalnoj zadruzi trenutačno radi 20 takvih vozila od ukupno 23. Dario Machaca Colque sam uvozi kamione Volvo iz Europe.

Kamion

Tehnički podaci: Tegljač Volvo FH16 s brazilskom prikolicom proizvođača Randon. Namijenjen za duge relacije i teške terete, ovaj kamion iz 2005. ima 16,1-litarski redni šest-cilindarski motor snage 610 KS i može se pohvaliti zakretnim momentom od 2800 Nm pri 1000-1500 o/min.

Kako se koristi: Koristi se za prijevoz boraksa i sumpora iz lokalnih rudnika te soli iz slanih pustinja u domaćem i inozemnom prometu. Tipičan radni zadatak traje 14-18 sati. Oko 70.000 km/godišnje.

Povezani sadržaj

Preživljavanje na jednoj od najopasnijih cesta na svijetu

Mudrost, vještina i iskustvo sačuvali su Juana Manuela Manriquea živim 45 godina na jednoj od najopasnijih cesta na svijetu. Riječ je o cesti Paso de los Caracoles u Čileu....

U divljini – jedan dan tijekom prijevoza afričkog bizona

Posao prijevoznika životinja u južnoafričkim prirodnim rezervatima ne zahtijeva samo iznimne vještine vožnje, već također iziskuje veliku hrabrost....

Otrgnuto od mora

Najveći grad u Nigeriji postupno mijenja oblik. Ono što je počelo kao plan zaštite obale Lagosa pogođene erozijom preraslo je u najveći građevinski projekt u Africi – Eko Atlantic – novo područje koje se gradi na tlu otrgnutom od mora....

Filtriranje članaka

5 true 5