U srcu džungle na Borneu

Na Borneu, gdje vladaju nepredvidivi vremenski uvjeti i surov, izazovan teren, transport u rudarskoj industriji iscrpljujuća je demonstracija voznih vještina.

U ovoj epizodi Svijeta vozača pogledajte kako se prevozi ugljen kroz grubu džunglu na Borneu.

Duboko u eksploatacijskoj površini, strojevi se kreću poput mehaničkih mrava, uporni i neumorni. Čuje se udaljena buka motora. Izvan rudnika, magla se tek nedavno podigla otkrivši šumovite planine.

Maglica u džunglama Bornea.

Klima na Borneu vruća je i vlažna, a tropski pljuskovi u vlažnoj sezoni mogu promijeniti čitav krajolik.

Dolje u rudniku, čuje se snažna rika. Zvuk kamena koji struže po čeliku dok bageri jedan za drugim utovaruju ugljen na ravnu teretnu platformu kamiona. Držeći ručicu mjenjača, Andreas Wahyudi čeka nekoliko minuta koliko njegovom kolegi treba da mu preda težak teret. 

Zatim nogom pritišće gas i opet se uspinje do vrha. „Najvažnije je koncentrirati se, biti pažljiv i međusobno komunicirati”, kaže on.

Rudnik Susubang površinski je kop veličine 9.000 hektara u istočnom Kalimantanu, indonezijskom dijelu otoka Borneo. Ovdje se vadi najtvrđi i najskuplji ugljen, antracit. 

Ogoljeni ugljen izgleda poput crnih, okomitih pruga u iskopanoj zemlji. Da biste do njega došli, potrebno je miniranje, a zatim uklanjanje zemlje i stijena između žila ugljena. Svaki dan, tridesetjednogodišnji Andreas odvozi zemlju u Volvu FMX, s područja rudnika na odlagalište udaljeno 1,5 kilometara. Teško prohodna cesta i težak teret, čak do 27 tona, zahtijevaju ne samo izdržljiva građevinska vozila, nego i vješte vozače.

Nikad ne znamo što je ispred nas. Tlo se pomiče, u ovom trenutku izgleda ovako, a već se u sljedećem može brzo promijeniti.

Andreas Wahyudi, vozač kamiona

Duboki tragovi kotača, kamenje i velike rupe u ilovači otežavaju vožnju cestama u području rudnika. Odvezena zemlja brzo mijenja krajolik, jednako kao i odroni i pljuskovi. 

„Teren je najveći izazov. Stanje cesta ima odlučujući utjecaj na sigurnost”, kaže Andreas.

Andreas Wahyudi u svojoj spavaonici.

Andreas Wahyudi živi zajedno s još 20 vozača u radničkoj nastambi blizu rudnika.

Mimoilaze ga puni kamioni i Andreas ih prati budnim okom. Zatim dolazi do rupe na cesti pune vode i prima volan objema rukama. Motor turira dok se kamion približava strmoj uzbrdici i zatim se uspinje. 

„Nema problema, ovaj je motor snažan.”  

Stalne upute o mjestu odlaganja tereta, pitanja o Andreasovom položaju i upozorenja o preprekama na cesti čuju se iz komunikacijskog radio-uređaja. U rudniku, komunikacija je najvažnija. 

„Nikad ne znamo što je ispred nas. Tlo se pomiče, u ovom trenutku izgleda ovako, a već se u sljedećem može brzo promijeniti. Međutim, znam da će me moji kolege informirati stoga ne brinem”, kaže Andreas.

Tijekom smjene, Andreas uopće ne izlazi iz kamiona, ali zahvaljujući stalnoj komunikaciji preko radio-uređaja, trubljenju i srdačnim pozdravima vozača, koji mu dolaze ususret, nikad se ne osjeća osamljeno. 

„Najbolji dio ovog posla su novi prijatelji koje sam stekao”, objašnjava Andreas.

Dolazi iz Longkalija u istočnom Kalimantanu, i, poput mnogih vozača, daleko je od svoje obitelji. Tijekom proteklih nekoliko godina, ogromna potražnja za crnim zlatom, između ostalog i iz Kine, potakla je strane tvrtke na otvaranje sve većeg broja rudnika u Kalimantanu, a to je stvorilo veliku potrebu za radnom snagom. 

S još 20 drugih vozača Andreas trenutno dijeli radničku nastambu, koja je od rudnika udaljena kratkom vožnjom autobusom. Ima svoju sobu, jednostavno namještenu, s madracem na podu i posterima nogometnih idola na zidovima. Većinu aktivnih sati provodi u vozačkoj kabini i to mu se sviđa.

Kamioni u rudniku.

Krajolik u rudniku neprestano se mijenja zbog uklanjanja zemljanog sloja, odrona i pljuskova. Zato je komunikacija između vozača od iznimne važnosti i radio-veza nikad nije tiha.

 

Andreas vozi kamione od 2005., a posljednju godinu proveo je radeći u rudniku. Prvo je vrijeme sjedio pokraj drugog vozača kako bi prošao specijalnu obuku. 

„Na početku, bilo je zaista neugodno kad se kamion naginjao, ali sada sam na to naviknut. Volvo je uistinu udoban, stoga se mogu opustiti. U usporedbi s drugim markama kamiona, kabina ima izvrstan ovjes i amortizere”, kaže on. 

Podne je, a ujedno i pauza za ručak malo izvan rudnika. Radnici jedu rižu koju su donijeli sa sobom u hladu krova i pale cigarete dok kamioni stoje na parkiralištu.

Andreasu Wahyudiju.

Andreas vozi kamione od 2005., a posljednju godinu proveo je radeći u rudniku.

Na vrućini vlada potpuna tišina. Teška vozila, koja se doimaju napuštena na snažnom, blještavom sunčevom svjetlu, sabila su ilovaču. Blato se osušilo u tragovima guma i na kotačima, a grumeni blatne ilovače vise sa šasije kamiona. Širi se miris dizelskog goriva i vrućih guma. Posao se zatim nastavlja cijelo poslijepodne.

Međutim sutradan, krajolik se promijenio. Noću je kišilo, planine su obavijene maglom, a zrak je težak i pun vlage. 

„Danas će biti sklisko”, kaže Andreas. Upravo je doručkovao rižu i piletinu u kantini gdje zrak miriši na čili i ulje te je na blagom jutarnjem svjetlu obuo kožne čizme. 

Hladan vjetar puše po kamionskom parku, a tlo je blatnjava lokva. Andreas brzo provjerava svoj kamion. Ulje, filtar, gume, kočnice – sve izgleda u redu. Uvlači se u vozačku kabinu, skida čizme na gornjoj stepenici i nešto zapisuje. Zatim uključuje tehno glazbu, naslanja se i čeka – i čeka. 

Kad vozim, osjećam se važno i ponosim se sobom.

Andreas Wahyudi, vozač kamiona

Na tropskom Borneu, monsunska kiša pada iznenada i obilno. Česta je, ali se teško predviđa. Poslije kiše, ceste se trebaju očistiti i izgladiti te se sav drugi posao obustavlja zbog razloga sigurnosti. 

„U suprotnom prijeti rizik da ćemo se naći u jarku i prevrnuti se ili sudariti. Danas je vedro, ali znamo da kiša može pasti u bilo kojem trenutku.”

Posao također staje u gustoj magli i prašini. Stoga, kad je rad moguć, svi zaista marljivo rade. Kamion Volvo u ovom rudniku radi bez prekida i traje čak 10 godina. 

Dok sviće i magla se diže, vozači se naginju nad svojim bijelim kamionima Volvo. Zvuk motora je utihnuo, a između kamiona čuje se glazba iz vozačkih kabina. Jedan je vozač pojačao zvuk i ispružio se, naslonivši noge na otvorena vrata kamiona.

Kamioni kreću na noćnu smjenu.

Andreas vozi 11 sati dnevno, prelazeći istu rutu od 18 minuta. Nakon završetka radnog vremena netko drugi preuzima kamion i odrađuje noćnu smjenu.

 

Iscrpljujuća vožnja u rudniku čini umor jednom od najvećih opasnosti, stoga se provode redoviti testovi kako bi se sa sigurnošću isključila premorenost vozača. Andreas vozi 11 sati dnevno. Priznaje da je monotono voziti istih 18 minuta puta iz dana u dan. Međutim, osjećaj za volanom to više nego dovoljno nadoknađuje.

„Kad vozim, osjećam se važno i ponosim se sobom. To me ispunjava zadovoljstvom”, kaže on. 

Odjednom dobiva dozvolu da može krenuti i odmah uključuje motor. Sunce je već visoko na nebu iznad rudnika. Po završetku radnog dana Andreas natraške ulazi na svoje parkirno mjesto, gasi motor i iskače iz kabine. Iza vedrih oblaka mjesec blistavo osvjetljuje crvene hrpe zemlje, vegetaciju i udaljene plavetne planine. 

Muškarci u plavim košuljama i kacigama kreću iz kantine do kamiona, spremni započeti noćnu smjenu. Andreas stoji na mjesečini. U Longkaliju, bio je poljoprivrednik i vozač kamiona. Prigoda za posao i zaradu dovela ga je ovdje, pružajući mu priliku da razvije svoje vještine i postigne nešto u životu.  

„U budućnosti, kad si to budem mogao priuštiti, želio bih pokrenuti svoju vlastitu transportnu tvrtku, koristeći se iskustvom koje sam ovdje stekao. Tko zna”, kaže on dok mu skroman osmjeh osvjetljuje lice, „jednog dana možda čak kupim svoj vlastiti kamion.”

Kamion

Volvo FMX za zahtjevne građevinske poslove, u obliku dampera 6x4 sa zakošenim zadnjim krajem 17M3 (za odvoz zemlje i pokrovnih stijena), s rednim, šest-cilindarskim, 10,8-litarskim motorom D11A, snage 370 KS

Kako se koristi: Za odvoz zemlje (pokrovnih stijena) u rudniku Susubang

Povezani sadržaj

Vađenje soli u bolivijskoj velikoj bijeloj pustinji

Svjetlo je nemilosrdno, a zrak je rijedak. U najvećoj slanoj pustinji na svijetu, iskušavaju se granice čovjeka i stroja. Vozač Dario Machaca Colque ovdje radi već više od 30 godina....

U divljini – jedan dan tijekom prijevoza afričkog bizona

Posao prijevoznika životinja u južnoafričkim prirodnim rezervatima ne zahtijeva samo iznimne vještine vožnje, već također iziskuje veliku hrabrost....

Preživljavanje na jednoj od najopasnijih cesta na svijetu

Mudrost, vještina i iskustvo sačuvali su Juana Manuela Manriquea živim 45 godina na jednoj od najopasnijih cesta na svijetu. Riječ je o cesti Paso de los Caracoles u Čileu....

Filtriranje članaka

5 true 5