Na cesti u Sibiru

U srcu Sibira divljači ima u izobilju, ali su ceste loše, ponekad čak i ne postoje. Ovdje terenski kamion Volvo pomaže Nikolaju Gončarovu da ostane siguran i zaradi svoju plaću.

Odredište Nikolaja Gončarova nalazi se na samo 120 km, ali velik dio te rute prolazi zemljanom cestom punom velikih bara i rupa.

Već gotovo 20 godina Nikolaj Gončarov živi u najvećoj ruskoj regiji, Jakutiji. Od toga je deset godina proveo vozeći kamione za Transotdelstroj (TOS), prijevozničku kompaniju sa sjedištem u Lensku.

„Naš su problem blato i loše ceste”, kaže Nikolaj i dodaje u šali: „Ovdje ne postoje ceste, samo smjer.”

Današnji je Nikolajev zadatak prijevoz betonskih ploča iz luke Peleduj na gradilište u Čajandi. Tamo Gazprom, ruski gigantski dobavljač prirodnog plina, gradi spremnike za plin. Odredište nije daleko, nekih 120 km, ali je put težak jer velik dio te rute prolazi zemljanom cestom punom velikih bara i rupa.

„Ovdje mogu raditi samo kamioni poput ovoga: teški terenci”, kaže Nikolaj, sjedeći u kabini svojeg tegljača Volvo FMX 460 s konfiguracijom osovina 6x6. Vozi ga tek nekoliko mjeseci, nakon što je gotovo deset godina sjedio za upravljačem jednog drugog modela Volvo. „To je dobar kamion, robustan.”

Dok je kamion na utovaru u luci, Nikolaj pokazuje rijeku Lenu iza sebe.
„Lena predstavlja arteriju života u Jakutiji. Sav se teret transportira uglavnom rijekom, uzvodno i nizvodno.”

 

Duboko blato

U tim uvjetima uspijevaju raditi samo terenska vozila kao što je Volvo FMX.

Nikolaj Gončarov

Nikolaj Gončarov pokazuje prema rijeci Leni i objašnjava da nema drugog načina isporuke tereta u mnoge dijelove jakutske regije.

Ljeti, kada je plovidba dopuštena, ovdje je prilično užurbano jer ne postoji drugi način isporuke tereta u druge dijelove Jakutije. Kamionima se tereti dovezeni Lenom prevoze na odredišta diljem regije, što često znači vožnju neasfaltiranim cestama koje se pretvaraju u blato nakon svake kiše.

Nikolaj se prisjeća vožnje zemljanom cestom koja se prije nekoliko godina nakon kiše pretvorila u blato.
„Nakon kiše morali smo se popeti strmim brdom od gline, a kamioni to nikako nisu uspijevali. Neko vrijeme smo pokušavali, ali uzalud. Stoga smo, svatko u svojem kamionu, proveli dva dana, čekajući da se teren osuši. Kiša je prestala, došli su vjetrovi i osušili cestu. Tek nakon toga mogli smo krenuti dalje.”

Takvi su događaji rijetki, objašnjava on, s terenskim kamionima Volvo koji mogu izdržati i najteže uvjete. Zimi, kada se Lena potpuno zamrzne, radnici na cesti grade „snježnu cestu” kroz šumu, sve do Ust Kuta.

„Smrzavamo se i to nije šala”, kaže Nikolaj. „Temperature se spuštaju do minus 40 ili minus 45 stupnjeva. Ponekad je temperatura čak i do minus 50 stupnjeva. Pa što onda? Volvo to dobro izdržava.”

Iskustvo i oprez pomažu Nikolaju da bude siguran na teškim jakutskim cestama. Te bare poznaje već napamet i zna koja je strana dublja. Kada se kamion približi bari na cesti na putu iz luke, Nikolaj nam otkriva nekoliko savjeta.

„Nije prevelika, ali ipak je ne možete prijeći velikom brzinom. Morate usporiti i prebaciti u niži stupanj prijenosa kako biste je pažljivo prešli.”

Ovdje ne postoje ceste, samo smjer.

NIKOLAJ GONČAROV,

Vozač kamiona u tvrtki TOS

Ipak, kada ceste više sliče blatu, čak ni najveća pažnja i iskustvo ne mogu uvijek spasiti vozače od poteškoća. Na neasfaltiranoj cesti Nikolaj doživljava manju nezgodu kada se između kotača zaglavljuje kamen. Izlazi iz kabine, pregledava kamen, uzima čekić i razlama ga na manje komade koji otpadaju.

„Kamen bi mogao oštetiti i isjeći gumu i ona bi se ispuhala”, objašnjava Nikolaj nakon što se vratio u kabinu. „Imao sam sreće što sam ga uspio razlomiti čekićem i izvući. U nekim slučajevima morate skinuti kotač kako biste ispuhali gumu i uklonili kamen.“

 

Vožnja po barama

Iskustvo i oprez pomažu Nikolaju da bude siguran na teškim jakutskim cestama. Te bare poznaje već napamet i zna koja je strana dublja.

Gume u dubokom blatu

Na neasfaltiranoj cesti blato je duboko i točno morate znati kuda treba voziti kako ne biste zaglavili.

Malo dalje na cesti parkiran je još jedan kamion s vozačem koji uznemireno hoda oko njega. Nikolaj zaustavlja svoj kamion, izlazi iz kabine, odlazi do njega, a zatim neko vrijeme razgovaraju. Kada se vratio, kaže da je vozaču potrebna vuča, ali on ne može pomoći jer je njegov Volvo do kraja natovaren. Općenito gledajući i uzevši u obzir uvjete na cesti, solidarnost vozača je vrlo važna, napominje Nikolaj.

„U slučaju potrebe pomažemo jedni drugima. Život na cesti je takav.”

Nakon nekoliko kilometara Nikolaj zaustavlja kamion kako bi uzeo kratak predah i skuhao čaj.

„U Jakutiji me najviše privlače ljepota, neiskvarena priroda i čiste rijeke”, kaže on, promatrajući okolicu.

Nikolaj je rođen u regiji Kemerovo u jugozapadnom Sibiru, a u Jakutiju je došao u posjet sestri i ostao zauvijek, fasciniran prirodom i sušom klimom te regije koja čak i pri ekstremno niskim temperaturama čini zimu podnošljivijom.

Uklanjanje kamenja

Na neasfaltiranoj je cesti velik problem kamenje koje nekada buši gume. Ovaj put Nikolaj je uspio razlomiti kamen čekićem.

Bogatstvo divljači u Jakutiji ono je čime je Nikolaj također fasciniran.

„Ovdje možete loviti različite vrste riba kao što su štuka, smuđ i sibirski losos. Jedanput sam vidio medvjedicu s mladuncima. Ponekad viđam i zečeve, lisice, losove. Ovo je divlje područje, životinje trče unaokolo, a ljudi rade pokraj njih. Živimo jedni uz druge.”

Kamion uskoro napušta neasfaltiranu cestu i prelazi na asfalt. Nakon nekoliko kilometara nailazimo na tegljač u jarku uz cestu.

„Vozač je sigurno zaspao za upravljačem”, govori Nikolaj. „Na asfaltiranoj cesti vozači se malo više opuste i izgube koncentraciju”, dodaje on.

Nikolaj pozdravlja drugog vozača kamiona Volvo iz firme TOS koji se vraća sa svog zadatka. Kaže da voli raditi za tvrtku i za svog šefa, Stanislava Kamaganova, koji osigurava stalni posao svojim vozačima tako da kamioni ne stoje bez posla.

Vožnja Jakutijom

Nikolaj Gončarov fasciniran je prirodnim ljepotama jakutske regije, sušom klimom i bogatstvom divljači. „Najviše me privlače ljepota, neiskvarena priroda i čiste rijeke”, kaže on.

Rijeka Lena

Kada ima priliku, Nikolaj uživa u ribolovu na pritokama rijeke Lene pokraj kojih prolazi na svojim putovanjima.

Zadatak je završen i Nikolaj se vraća u Peleduj, selo u kojem su ljeti stacionirani mnogi TOS-ovi kamioni i vozači.

Kaže da mu, dok je stacioniran ovdje, nedostaju žena, dvije kćeri i tri unučice koji žive u Lensku, a samo povremeno dobiva priliku posjetiti svoj dom. Neizostavan dio ovog posla je život odvojen od obitelji.

„Kada dođem kući, svaki put vidim da su moje unučice malo narasle i naučile nešto novo. Ali, za koga uopće radim ovaj posao, ako to nije za obitelj, za njihovu dobrobit?”, napominje.

Transotdelstroj (TOS)

Vlasnik: Stanislav Kamaganov
Broj zaposlenika: 90
Povijest: Tvrtka je osnovana prije 14 godina.
Glavni klijenti: Gazprom, Rosneft, Sclumberger
Ukupan broj vozila: 283
Ukupni vozni park: 60 (od čega je kamiona Volvo)
Glavni tereti: građevinski materijal i komponente za eksploataciju plina i nafte.
Kamion: tegljač Volvo FMX 460 s konfiguracijom osovina 6×6. Prikolica: ruska prikolica kompanije NARZ kapaciteta 55 t. Zadaci: Prijevoz betonskih ploča iz luke Peleduj na gradilišta u području Čajanda.

Povezani sadržaj

Preživljavanje na jednoj od najopasnijih cesta na svijetu

Mudrost, vještina i iskustvo sačuvali su Juana Manuela Manriquea živim 45 godina na jednoj od najopasnijih cesta na svijetu. Riječ je o cesti Paso de los Caracoles u Čileu....

Otrgnuto od mora

Najveći grad u Nigeriji postupno mijenja oblik. Ono što je počelo kao plan zaštite obale Lagosa pogođene erozijom preraslo je u najveći građevinski projekt u Africi – Eko Atlantic – novo područje koje se gradi na tlu otrgnutom od mora....

Vađenje soli u bolivijskoj velikoj bijeloj pustinji

Svjetlo je nemilosrdno, a zrak je rijedak. U najvećoj slanoj pustinji na svijetu, iskušavaju se granice čovjeka i stroja. Vozač Dario Machaca Colque ovdje radi već više od 30 godina....

Filtriranje članaka

5 true 5