Skretanje u pravo vrijeme i na pravom mjestu

Zavojiti prijevoj Tizi n’Tichka u visokom planinskom lancu Atlas u svakom vozaču budi mješavinu emocija. Pa ipak, za Omara Aita Mbareka, ova je cesta i dom i ured.

Državna cesta br. 9

Državna cesta br. 9 penje se na gotovo 2.300 metara nadmorske visine, što je čini najvišim planinskim prijevojem u sjevernoj Africi.

„Mogao bih to proći i vozeći unatrag“, duhovito kaže 61-godišnjak. Na gotovo 2.300 metara nadmorske visine, što je čini najvišim prijevojem u sjevernoj Africi, dionica dužine 50 km na državnoj cesti br. 9 otvara pogled koji oduzima dah na planine pokrivene snijegom i zelenim padinama, s razbacanim slikovitim selima. Autentični osjećaj marokanskog načina života koji se rijetko susreće u gradovima i privlačna destinacija za strane turiste. Tizi n’Tichka, što na starom jeziku Amazigh znači Prijevoj pašnjaka, od strateške je važnosti za gospodarstvo Maroka: Povezuje Marakeš i Ouarzazate, dva grada koja svake godine privlače milijune turista, a i omiljena su lokacija snimatelja filmova od Hollywooda do Bollywooda. 

Međutim, njegovi zavoji koji se protežu uz opasne i slabo zaštićene ponore s jedne i stalne opasnosti od klizanja stijena s druge strane, ogromne rupe na cesti i prečesto nesmotreni vozači vožnju čine pitanjem života i smrti. Omar Ait Mbarek zato možda ima i pravo na malo samohvale: gotovo trećinu od svoje 44 godine, koliko radi u transportnom sektoru, proveo je na ovoj cesti bez ijedne nezgode. Kako je to postigao?

 

Oštar zavoj

U oštrim zavojima i krivudavim cestama prijevoja Tizi n’Tickha ponori s jedne strane slabo su zaštićeni, a s druge strane vozače očekuje stalna opasnost od klizanja stijena.

Omar Ait Mbarek

Omar Ait Mbarek vozi kamion već 44 godine i usprkos činjenici da je gotovo trećinu tog vremena proveo u vožnji preko prijevoja Tizi n’Tickha, nikada nije doživio nezgodu.

„Nikada ne slušam radio dok vozim kamion ovom cestom. Umjesto toga koncentriram se na motor da bih shvatio što se događa u kamionu i na cesti. A sve se mora odvijati polako: Nisam od onih vozača koji jure na vožnju čim se probude. Uzimam vrijeme koje mi je potrebno, spavam kad moram spavati, čak i ako to znači kašnjenje od dva sata“, kaže on dok puni čašu čaja od metvice za vrijeme odmora uz cestu.

Nakon jakog obroka koji se sastoji od povrća i orijentalnog tagine ragua s crvenim mesom, Omar Ait Mbarek provjerava svoj Volvo FH sa cisternom u kojem prevozi motorno gorivo iz Marakeša u pustinjsku stražarsku stanicu Zagora, južno od Ouarzazatea. 

Čuvar koza

Slikovita sela i mogućnost da se isproba autentičan marokanski način života, učinili su regiju oko prijevoja Tizi n’Tichka vrlo privlačnim odredištem za strane goste.

Od 1997. godine Ait Mbarek radi za Societe Transport Marouane et Freres Ltd (STMF), marokansku kompaniju koja se bavi specijalnim prijevozima zapaljivih proizvoda. On je njihov najstariji vozač. „Prošle sam godine trebao otići u mirovinu, ali me nisu pustili! Insistirali su na tome da ostanem. Postao sam njihov najpouzdaniji vozač, a obučavam i nove vozače“, kaže on.

Omar Ait Mbarek počeo je voziti kamione 1983. godine, ali je 11 godina prije toga radio kao pomoćnik vozača, što mu je pomoglo da pokupi trikove tog zanata. Prvi teški kamion koji je vozio bio je Volvo F88.

„U to je vrijeme to bio najbolji kamion, ali su se kočnice pregrijavale na strmoj cesti. Sada Volvo FH može nositi do 27 tona i vozi istom brzinom bez obzira na to uspinje li se ili spušta. Današnji su kamioni i udobniji jer imaju pravu kabinu, a ranije smo morali spavati ispod upravljača“, priča nam on.

Kabina pruža toliko potrebnu zaštitu, posebno tijekom zime, kada teška mećava može zaustaviti promet, ponekad i po nekoliko dana. Vozeći mimo sela Toufliht, Omar Ait Mbarek prisjeća se kako je 1998. godine promet stao na cijeli tjedan zbog velikog snijega.

Nikada ne slušam radio dok vozim kamion ovom cestom. Umjesto toga koncentriram se na motor kako bih shvatio što se događa u kamionu.

Omar Ait Mbarek, vozač kamiona

„Nismo imali ni hrane ni pokrivača. Nitko nam nije priskočio u pomoć. Naše jedino sklonište bila je ova kavana s kaminom: Vlasnik je dobro zaradio na račun vozača kamiona, prodajući nam kruh pet puta skuplje nego obično“, nevoljko priča.

Dok se približava najopasnijem dijelu planinskog prijevoja, raspoloženje Omara Aita Mbareka se mijenja, pokazuje antenu za mobilne komunikacije na vrhu brda i počinje opisivati najužasniji prizor koji je doživio u svom životu. Bilo je to početkom rujna 2012. godine, kada je vozač autobusa izgubio kontrolu nad vozilom u gluho doba noći i autobus se strmoglavio u ponor od 150 metara. Poginulo je 45 ljudi, a ranjeno je još 25.

 

Omar Ait Mbarek za upravljačem

Ono čega se Omar Ait Mbarek najviše boji su mladi i neiskusni vozači kamiona. „Novajlije prepoznajem s udaljenosti od jedne milje, čak i noću. Zaista su neustrašivi i ne mare puno za opasnosti.

„Ujutro sam se provezao pored mjesta nesreće. Autobus je bio rastrgan na komadiće. Ta me nesreća još uvijek proganja i molim se da više nikada ne vidim još nešto takvo.“

Policija je rekla da je do nesreće došlo zato što je autobus prevozio više ljudi od kapaciteta. To je bila najsmrtonosnija prometna nesreća u Maroku, državi u kojoj svake godine prometne nesreće odnesu oko 4.000 osoba. Država je uložila velika sredstva u razvoj prometne infrastrukture i primjenu propisa, ali kritičari kažu da su pri razvoju infrastrukture zanemarena udaljena područja kao što je Tizi n’Tichka.

Ovdje zaista ne želite doživjeti nesreću: ako vas ne ubije pad, dolazak kola hitne pomoći može biti predug, a više od stotinu kilometara uokolo nema prave bolnice.

Omar Ait Mbarek, vozač kamiona

Volvo FH s cisternom

Volvo FH s cisternom Omara Aita Mbareka prevozi motorno gorivo iz Marakeša u pustinjsku stražarsku stanicu Zagora, južno od Ouarzazatea.

„Ovdje zaista ne želite doživjeti nesreću: ako vas ne ubije pad, dolazak kola hitne pomoći može biti predug, a više od stotinu kilometara uokolo nema prave bolnice“, kaže Omar Ait Mbarek i dodaje: „Za mene je u životu najvažnija vlastita sigurnost i sigurnost ljudi oko mene, kao i moje djece, molitve koje obavljam u odgovarajuće vrijeme, čistoća i to da ne pravim štetu drugima. Nikada nisam izazvao ničiju smrt ili invaliditet; moj je život dobar i spavam mirne savjesti.“

Rođen u selu skrivenom u planinama Atlasa, Omar Ait Mbarek nije imao puno izbora nego da pretvori slučajan susret koji je doživio kao mladić u karijeru koja je otada postala njegova strast. Imao je 16 godina kada je s kamiona koji je prolazio pokraj njegovog sela pao paket šećerne trske. Požurio je da pomogne vozaču koji je bio toliko impresioniran da mu je odmah ponudio posao pomoćnika za 15 dirhama mjesečno.

Omar Ait Mbarek

„Za mene je u životu najvažnija vlastita sigurnost i sigurnost ljudi oko mene“, kaže Omar Ait Mbarek.

„Vožnja kamiona bila je jedini posao, ne samo za mene, nego i za mnoge u mom području. Jedino što je unijelo život u sela oko nas bili su kamioni i autobusi“, kaže on i dodaje:

„Vožnja mi pruža neopisivo zadovoljstvo. To što sam na cesti, susrećem kolege-vozače i razmjenjujem informacije djeluje kao droga. Za mene je to bijeg – vrludanje ovim planinskim cestama uz uvjerenje da sam svih ovih godina uspio ostati siguran i izbjeći nanošenje štete drugim osobama.“

Volvo FH na marokanskoj autocesti

Država je u posljednjih nekoliko godina uložila velika sredstva u razvoj prometne infrastrukture i primjenu propisa, ali kritičari kažu da su pri razvoju infrastrukture zanemarena udaljena područja kao što je Tizi n’Tichka.

Societe Transport Marouane et Freres Ltd

Vlasnik: G. Mohamed Asli, glavni direktor.
Broj zaposlenika: 365
Osnivanje kompanije: 1996
Glavni klijenti: Shell, Total Morocco.
Ukupan broj vozila: 283
Broj kamiona Volvo u voznom parku: 236
Glavni tereti: proizvodi od nafte 

Povezani sadržaj

Preživljavanje na jednoj od najopasnijih cesta na svijetu

Mudrost, vještina i iskustvo sačuvali su Juana Manuela Manriquea živim 45 godina na jednoj od najopasnijih cesta na svijetu. Riječ je o cesti Paso de los Caracoles u Čileu....

Otrgnuto od mora

Najveći grad u Nigeriji postupno mijenja oblik. Ono što je počelo kao plan zaštite obale Lagosa pogođene erozijom preraslo je u najveći građevinski projekt u Africi – Eko Atlantic – novo područje koje se gradi na tlu otrgnutom od mora....

Vađenje soli u bolivijskoj velikoj bijeloj pustinji

Svjetlo je nemilosrdno, a zrak je rijedak. U najvećoj slanoj pustinji na svijetu, iskušavaju se granice čovjeka i stroja. Vozač Dario Machaca Colque ovdje radi već više od 30 godina....

Filtriranje članaka

5 true 5