TRUCKS
TRUCKS
Posljednjih godina industrija transporta, kojom tradicionalno dominiraju muškarci, svjedoči sve većem broju žena koje se odlučuju za zanimanje vozačice kamiona. Novo istraživanje baca svjetlo na neka iskustva, izazove i prilike s kojima se suočavaju vozačice kamiona.
Očekuje se da će se globalni nedostatak kvalificiranih vozača kamiona – koji već ograničava mnoga prijevoznička poduzeća – značajno pogoršati do 2028. godine. Privlačenje više vozačica kamiona u industriju transporta sve se više smatra mogućim rješenjem krize. U SAD-u je broj vozačica kamiona porastao za 88% od 2010. godine. Međutim, čak i tamo to ostaje industrija kojom dominiraju muškarci, a žene čine samo 13,7% vozača. U drugim područjima postignut je manji napredak, s udjelom žena vozačica kamiona u Europi od samo 4 %.
Kako bi dobili više uvida u to što motivira žene da postanu vozači kamiona, Volvo Trucks nedavno je proveo istraživanje u deset europskih zemalja, temeljeno na intervjuima s 231 ženom.
„Ako želimo biti uspješni u zapošljavanju i zadržavanju žena u industriji, moramo saznati više o njihovim iskustvima i izbjegavati oslanjanje na stereotipe ili donošenje pretpostavki", kaže Delphine Maury, viša analitičarka tržišta u kompaniji Volvo Trucks.
Iz rezultata ankete vidljivo je da mnoge vozačice vide mnogo pozitivnih strana u svom poslu. 44% smatra da je vožnja kamiona korisna za njihovo mentalno zdravlje. Dvije trećine ispitanica izjavljuje kako sebe vide u toj ulozi cijeli svoj radni vijek i preporučile bi to zanimanje drugim ženama. 75% smatra da ima dobre radne uvjete, a 91% kaže da ima dobre odnose s drugim vozačima kamiona. A 88% ispitanica osjeća ponos što je žena u ovoj profesiji.
"Bila sam stvarno iznenađena razinom njihove strasti prema poslu", kaže Delphine. „Mnoge vozačice nisu u ovoj industriji jer im je posao nužno potreban: oni su izabrali ovu profesiju. Vole vožnju i vole biti na putu.”
Na pitanje što vole u svom poslu, najčešći razlozi su bili vožnja (navelo 83% ispitanika), biti sami (53%), putovati i razgledavati različite regije (51%), neovisnost (47%) i ne biti u uredu (45%). Na pitanje u čemu najviše uživaju u poslu, najpopularniji odgovori bili su vrijeme vožnje (75%), slušanje glazbe/podcasta/audio knjiga (63%), isporuka robe (43%) i razgovor s drugim vozačima kamiona (41%) .
Unatoč mnogim pozitivnim stranama, anketa je također istaknula neke važne nedostatke ovog zanimanja. Mnoge ispitanice izjavile su da imaju problema s pronalaženjem WC-a (63 %) i tuševa (57 %) na stajalištima za kamione, a 70 % je imalo problema s čistoćom dostupnih WC-ova.
Na pitanje što im se ne sviđa u vezi s njihovim poslom, najčešći odgovori bili su nedostatak poštovanja drugih vozača (70 %), opasnosti i rizik od nesreća (53 %) te strogi propisi (40 %). I dok mnogi smatraju da je posao pozitivan za njihovo mentalno zdravlje, mnogi također smatraju da ima negativan učinak na njihovo fizičko zdravlje (49%) i njihov osobni život (43%). 31 % žena izjavilo je da su pretrpjele seksističko i mizogino ponašanje.
Anketa je također uključivala pitanja o dizajnu i ergonomiji kamiona, kao i o sigurnosti i osobnoj sigurnosti na parkiralištima za kamione. Međutim, rezultati pokazuju da to nisu značajni problemi za većinu vozačica. Dok mnoge žene poduzimaju neke sigurnosne mjere, kao što su kamere i sigurnosne trake za vrata, 70 % ispitanica osjeća se samopouzdano ili sigurno kada noću spava u svom kamionu.
Mnoge žene vozačice kamiona ne žele poseban tretman ili prilagodbe – one samo žele biti prihvaćene kao obične vozačice kamiona.
Temeljem rezultata ankete Delphine Maury smatra da su neke od najvažnijih radnji koje prijevozničke tvrtke mogu poduzeti osigurati sigurna mjesta za parkiranje kamiona preko noći, pristup čistim WC-ima tijekom smjena i opremiti kamione sigurnosnim dodacima kao što su kamere i alarmi. Također je važno imati fleksibilne radne aranžmane kako bi se vozačima pomoglo da postignu dobru ravnotežu između poslovnog i privatnog života.
"No, treba naglasiti da ove mjere neće samo pomoći zadržati žene vozače – one će koristiti i muškarcima", kaže Delphine. "Zapravo, ono što sam shvatila iz ove ankete jest da mnoge žene vozačice kamiona ne žele poseban tretman ili prilagodbe – one samo žele da budu prihvaćene kao obične vozačice kamiona i da se prema njima postupa isto kao prema njihovim muškim kolegama."
22-godišnja Amanda Gren iz Tomelille u Švedskoj vozačica je kamiona više od godinu dana, a njezina su iskustva u skladu s rezultatima ankete. Prethodno je radila u maloprodaji prije nego što je odlučila promijeniti karijeru. Želeći pristojnu plaću, ali ne želeći se vratiti i studirati još 3-4 godine, svidjela joj se mogućnost da postane vozač kamiona. Čak se uspjela zaposliti u lokalnoj prijevozničkoj tvrtki Erikssons Åkeri prije nego što je završila obuku za vozača.
"Volim slobodu", kaže ona. „Dok sam radila u dućanu, šef mi je stalno gledao preko ramena, na pauze sam mogla ići samo kad on je rekao. Ali sada mogu raditi kako želim. Sada sam samoj sebi šef.”
Dok sam radila u dućanu, šef mi je stalno gledao preko ramena, na pauze sam mogla ići samo kad on je rekao. Ali sada mogu raditi kako želim. Sada sam samoj sebi šef.
Prema njezinom iskustvu, dok neki stariji muškarci mogu odmahivati glavom kada je vide za volanom, većina ljudi u industriji prihvaća je onakvu kakva jest. „Glavna je razlika u tome što ti se kao ženi nudi puno pomoći, čak i ako je ne želiš. Ljudi jednostavno pretpostavljaju da vam je to potrebno, što može biti frustrirajuće."
Kako biste saznali više o tome kako je biti žena koja radi u industriji kamionskog transporta, možete pročitati o poljskoj vozačici kamiona i vlasnici transportne tvrtke Iwoni Blecharzyk te pogledati videozapise s njenog putovanja kroz Skandinaviju u sklopu Volvo Trucking Adventure.