Kako radi vodikova goriva ćelija?
Vozila s vodikovim gorivim ćelijama rade tako što ga koriste u gorivim ćelijama gdje se kombinira s kisikom, a rezultirajućom kemijskom reakcijom stvara se električna energija. To je čist proces čiji su jedini nusproizvodi, osim struje, topli zrak i vodena para.
Na mnogo načina vodikova goriva ćelija radi slično kao i baterija, osim što se ne moraju redovito puniti iz vanjskog izvora. Gorive ćelije izravno generiraju električnu energiju tako dugo dok je dostupan vodik, jedan od najzastupljenijih resursa na Zemlji. Vozila na vodik također imaju mnoge prednosti elektromobilnosti, izostanak emisija iz ispušne cijevi i niske razine buke.
Ako se vodik proizvodi iz obnovljivog izvora, može imati vrlo niske emisije za čitav lanac „od izvora do kotača”. Međutim, trenutno oko 95 % proizvedenog vodika dolazi iz fosilnih goriva, poput prirodnog plina i nafte. To ima značajan utjecaj na sveukupan klimatski utjecaj vodika i naravno da bi se moralo proizvesti više vodika iz obnovljivih izvora kako bi tehnologija imala bolju ekološku vjerodostojnost.
S kojim ste izazovima i mogućnostima suočeni?
Značajna prepreka za širu primjenu vozila na vodik cijena je proizvodnje gorivih ćelija, što znači da je kao izvor goriva vodik otprilike 3 – 4 puta skuplji od dizela. Postoje i veliki nedostaci u infrastrukturi koja je skupa za izgradnju, a danas nema dovoljno vozila na vodik na cestama da bi to bilo isplativo.
Međutim, ovi izazovi nisu nepremostivi, a vodikove gorive ćelije i dalje nude ogroman potencijal kao čisti izvor goriva. Zbog toga su Kina, Japan i Južna Koreja mnogo uložili u vodik, a Kina je postavila cilj imati 1 milijun vozila na vodik do 2030., što je značajno povećanje u odnosu na trenutnih 1500. Japan je u međuvremenu postavio cilj od 800.000 vozila na cestama u otprilike istom roku. To ima puno smisla u zemljama siromašnim resursima poput Japana gdje vodik može pružiti sve prednosti elektromobilnosti bez dodatnog pritiska na električnu mrežu zemlje.
Mnogi zagovornici vodikove tehnologije vjeruju da je to izvediva alternativa dizelskim kamionima zahvaljujući većem dometu i kraćem vremenu punjenja gorivom. Nedavni eksperimenti s novim materijalom kao što je manganov hidrid pokazuju da je moguće još više povećati doseg projektiranjem spremnika koji su manji, jeftiniji i energetski gušći od postojećih tehnologija vodikovih gorivih ćelija.
Je li vodik gorivo budućnosti?
Dakle, kakva je presuda o vodiku? Sve dok vodikove gorive ćelije nude potencijal za prelazak na zeleniji prijevoz, vjerujem da bi to trebala biti tehnologija koju trebamo nastaviti istraživati i razvijati.
Kao i sa bilo kojom raspravom o alternativnim gorivima, vodik u odnosu na električne kamione ne bi trebao biti uokviren kao rasprava u kojoj „pobjednik uzima sve”. Umjesto toga, trebali bismo razmotriti prednosti i nedostatke svake alternative i razumjeti da će svako rješenje biti konkurentno za različite djelatnosti, regionalne potrebe i u različitim vremenskim trenucima.
Unatoč jasnim cjenovnim i infrastrukturnim prednostima vozila na baterije u odnosu na tehnologiju vodikovih ćelija u ovom trenutku, istina je da nema srebrnog metka. Obje tehnologije suočavaju se s različitim izazovima koji pokrivaju infrastrukturu, prihvaćanje od strane kupaca, utjecaj na mrežu, zrelost i doseg u vožnji.
